JEDNAKA MINIMALNA PLAĆA

Da bi Europska unija doista postala Europa jednakih građana potrebno je svima osigurati jednake šanse, poglavito u prostoru tržišta rada i ekonomskih standarda. Osim toga, za afirmaciju jednakosti potrebno je u građanima stimulirati razvoj osjećaja jednake vrijednosti.

Rješenje je jedinstvena minimalna plaća na području cijele Europske unije. Naravno, nije dovoljno samo propisati ili prihvatiti propisanu minimalnu plaću nego stvoriti okružje za ostvarivanje preduvjeta koji će omogućiti poslodavcima korekciju trenutno najnižih plaća. Ključni preduvjet je osnivanje posebnog fonda, poput Europskog socijalnog fonda ili Europskog fonda za koheziju, s akumuliranim sredstvima za koje bi aplicirale države članice kako bi njima podmirivale razliku do dogovorenog europskog minimalca.

Praktično to znači da bi se sredstvima iz novog fonda podmirivala razlika između minimalne plaće u Hrvatskoj (oko 400 eura) i minimalne plaće u EU (oko 700 eura) na način da država stvara olakšice za poslodavce, subvencionira razliku doprinosa na plaću ili doprinosa za I. i II. stup iz plaće.

Potrebno je razraditi sustav u kojemu bi poslodavci koji, primjerice, zadnjih 6 ili 12 mjeseci isplaćuju minimalnu plaću, za potrebe povećanja te plaće koriste pravo na naknadu po uzoru na sada već postojeće modele. Ali pravo na naknadu vrijedi u određenom periodu, s mogućnošću produženja, u svrhu rasta standarda. Naravno, obveza je države pronaći uspješnu metodu za rast standarda i utjecaj na povećanje plaća, ali ne tako da zauvijek u cijelosti subvencionira razliku u visini plaće. Nego je smisao u tome da se subvencije s vremenom smanjuju, a da se poslodavci u istom periodu obvežu podizati plaću po stopi od 5 ili 10 posto godišnje.

Takav mehanizam trebao bi funkcionirati u razdoblju od 5 do 7 godina za svakog radnika s minimalnom plaćom i pretpostavka je da bi u tom razdoblju njegov poslodavac bio dovoljno stimuliran podizati plaću i razvijati posao kako bi zadržao mogućnost financiranja rada na tom nivou.

Uz stalni nadzor i brigu države, ovakvi mehanizmi mogu utjecati na promjenu raspoloženja radnika i poslodavaca te, u konačnici, stvoriti preduvjete za izjednačavanje vrijednosti radne snage na cijelom prostoru EU. Posljedično, doći će do izjednačavanja minimalnih plaća i smanjenja ogromnih razlika koje danas postoje među radnim potencijalima različitih država-članica.

Ovakav koncept snažno se oslanja na socijalne kriterije i načela demografske obnove Europe, a sve u skladu s pravnom stečevinom EU koja se odnosi na mobilnost radne snage.